Osnovne informacije o biodiverzitetu Srbije

Prema literaturnim podacima, teritoriju Republike Srbije karakteriše velika genetička, specijska i ekosistemska raznovrsnost, iako diverzitet vrsta još uvek nije u potpunosti istražen i dokumentovan. Do sada je registrovano oko 44 200 vrsta i podvrsta, a procenjuje se da je ukupan broj taksona oko 60 000. O broju prokariotskih vrsta (carstvo Monera) ne postoje precizni podaci, a uglavnom je nepoznata i raznovrsnost najheterogenijeg carstva Protista. Dostupne su ograničene informacije o raznovrsnosti slatkovodnih algi (1 400 vrsta) i ameba sa ljušturama (Rhizopoda) (236 vrsta), dok podaci o drugim grupama protozoa i vodenim i sluzavim gljivama nisu dostipni (Radović & Kozomara, 2011, Strategija biološke raznovrsnosti Republike Srbije za period od 2011. do 2018. godine „Službeni glasnik RS“, br. 13/2011). Evidentirano je 586 vrsta lišajeva (Lichenes) (Radović & Kozomara, 2011), a u odnosu na razvnovrsnost gljiva iz carstva Fungi, opisano je oko 1 300 vrsta makromiceta (Macromycetes) (Ivančević, 2006; Mijović i sar., 2012), s tim da su procene da ih u Srbiji ima između 3 000 i 6 000 vrsta (Radović & Kozomara, 2011). Iz carstva Plantae registrovano je oko 800 vrsta mahovina (Bryophyta) (654 pravih mahovina, 120 jetrenjača i 1 rožnjača) (Sabovljević et al., 2008) i 3 730 autohtonih taksona vaskularne flore, uz pretpostavku da se njihov ukupan broj kreće između 3 900 i 4 000 (Tomović, 2007).

Smatra se da u Srbiji ima između 700 i 800 biljnih zajednica, balkanski endemiti čine 14,94% flore Srbije (547 vrsta), dok lokalne endemične vrste čine 1,5% (59 vrsta) (Radović & Kozomara, 2011).

U odnosu na raznovrsnost vrsta u okviru carstva životinja (Animalia), najmanje su proučeni beskičmenjaci (Invertebrates), sa okvirnom procenom da ih je u Srbiji prisutno oko 12 000 (Mijović i sar., 2012). Poznati su podaci za 139 vrsta valjkastih crva (Nematodes), 18 vrsta iz grupe Anostraca, Notostraca i Conchostraca i 33 vrste Amphipoda (Radović & Kozomara, 2011). Poznati su i podaci za oko 98 vrsta riba i kolousta (Osteichthyes i Cephalaspidomorphi) (Simonović, 2001; Kotlík et al., 2002; Šipoš et al., 2004; Cvijanović et al., 2005; Miljanović i sar., 2007), 19 vrsta vodozemaca (Amphibia) (Vukov et al., 2013), 26 vrsta gmizavaca (Reptilia) (Tomović et al., 2014), 352 vrsta ptica (Aves), od čega 249 ptica gnezdarica (Šćiban i sar., 2015) i za 95 vrsta sisara (Mammalia) (Savić i sar., 1995; Paunović i sar., 2011).

U odnosu na navedene podatke o raznovrsnosti prisutnih vrsta, Balkansko poluostrvo je jedan od 153 centara svetskog biodiverziteta, a visokoplaninska i planinska oblast naše zemlje, kao deo Balkanskog poluostrva, jedan je od 6 centara evropskog biodiverziteta (Stevanović & Vasić, 1995). Iako Srbija zauzima površinu od 88 361 km2 odnosno 0,82% od evropskog kontinenta, čija je površina 10 180 000 km2 (https://en.wikipedia.org/wiki/Europe), u Srbiji je prisutno:

- 44,4% briofita (mahovine, jetrenjače i rožnjače) Evrope (gde je zabeleženo oko 1 800 vrsta briofita) (Hill et al., 2006);
- 18,6% evropske vaskularne flore (više od 20 000 vrsta, Bilz et al., 2011);
- 12% beskičmenjaka (oko 100 000 vrsta, https://en.wikipedia.org/wiki/Fauna_of_Europe# cite_note-11);
- 16,25% faune riba (603 vrste, Kottelat & Freyhof, 2007; Freyhof & Brooks, 2011);
- 15,46% faune vodozemaca i gmizavaca (291 vrsta), od čega je prisutno 20,88% vodozemaca (91 vrsta) i 13% gmizavaca (200 vrsta, Arnold & Ovenden, 2002);
- 66% faune ptica (533 vrste u Evropi, BirdLife International, 2015) i
- 43,4% kopnene faune sisara Evrope (219 vrsta, http://biodiversity.europa.eu/ topics/species/mammals).

Tokom 2009. godine je donet Zakon o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“, br. 36/2009, 88/2010, 91/2010, 14/ 2016 i 95/2018 - drugi zakon) koji je bio osnov i za donošenje Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva („Službeni glasnik RS“, br. 5/2010 i 47/2011, 32/2016 i 98/2016), na čijim listama su se pod određenim režimom zaštite našle skoro sve vrste ptica, vodozemaca i gmizavaca, veliki broj sisara, insekata (naročito dnevnih leptira i tvrdokrilaca) i biljaka, a prvi put su pod zaštitu stavljene i određene vrste algi, mahovina, gljiva i lišajeva. U statusu strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva proglašeno je ukupno 1.759 vrsta, i to 1.032 vrste životinja, 75 vrsta gljiva i lišajeva, 627 vrsta biljaka i 25 vrsta algi, dok je u statusu zaštićenih divljih vrsta proglašeno ukupno 854 vrsta, od čega je 258 vrsta životinja, 37 vrsta gljiva i 559 vrsta biljaka.

S jedne strane, ovako veliki broj vrsta, čije populacije i staništa treba da se očuvaju u što povoljnijem stanju, posledica je usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa međunarodnim ugovorima na evropskom i svetskom nivou. S druge strane, sve veći stepen zagađenja vazduha, vode i zemljišta i narušavanja prirode, uz globalne klimatske promene i uticaj čoveka, koji se ogleda kroz neracionalnu eksploataciju prirodnih resursa, neplansku urbanizaciju i izgradnju infrastrukture, nekontrolisano unošenje stranih vrsta u slobodnu prirodu itd., sve više dovode do uništavanja prirodnih staništa i ugrožavanja mnogobrojnih biljnih i životinjskih vrsta do te mere da im je smanjena brojnost populacija u prirodi ili da im preti opasnost da iščeznu iz Srbije.

Uz primenu odredbi Konvencije o biološkoj raznovrsnosti (Zakon o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznovrsnosti „Službeni list SRJ - Međunarodni ugovori“, br. 11/2001) i Ramsarske konvencije (Uredba o ratifikaciji Konvencije o močvarama koje su od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica „Službeni list SFRJ“, br. 9/1977), usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa međunarodnim ugovorima odnosi se na zaštitu i očuvanje najvrednijih i najugroženijih vrsta i staništa koji se nalaze na listama ratifikovanih dokumenata, kao i uokviru propisa iz oblasti zaštite prirode u Evropskoj Uniji:

- Bernska Konvencija (Zakon o potvrđivanju Konvencije o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa „Službeni glasnik RS - Međunarodni ugovori“, br. 102/2007);
- Bonska Konvencija (Zakon o potvrđivanju Konvencije o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja „Služben glasnik RS - Međunarodni ugovori“, br.102/2007);
- CITES Konvencija (Zakon o potvrđivanju Konvencije o međunarodnom prometu ugroženih vrsta divlje faune i flore „Službeni list SRJ - međunarodni ugovori“, br. 11/2001);
- Direktiva staništima (Direktiva Saveta 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore);
- Direktiva o pticama (Direktiva Saveta 79/409/EEZ i 2009/147/EK o očuvanju divljih ptica) i
- EU Uredba o prometu (Uredba Saveta 338/97 EK o zaštiti divlje faune i flore i regulisanju njihove trgovine),

Određene vrste gljiva, biljaka i životinja koje se nalaze na listama Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, zaštićene su i Uredbom o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune („Službeni glasnik RS“, br. 31/2005, 45/2005, 22/2007, 38/2008, 9/2010, 69/2011 i 95/2018 - drugi propis) sa ciljem da se reguliše sakupljanje određenih ekonomski značajnih divljih vrsta radi zaštite njihovih populacija od prekomerne i nekontrolisane eksploatacija iz prirode. Na spisku Uredbe nalazi se ukupno 97 vrsta, među kojima su 63 biljne vrste, 10 vrsta lišajeva, 15 vrsta gljiva i 9 vrsta životinja. Sakupljanje ovih vrsta iz prirode može da se vrši u komercijalne svrhe, uz dozvolu ministarstva nadležnog za poslove zaštite životne sredine, prema prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode (ukoliko se odnosi na sakupljanje na teritoriji Vojvodine). Za sve ove vrste se na godišnjem nivou određuju dozvoljene količine/kontigenti i vreme kada se mogu sakupljati, a donosi se i Naredba o zabrani sakupljanja zaštićenih vrsta divlje flore i faune za svaku godinu posebno („Službeni glasnik RS“, br. 17/2010 i 58/2010, 24/2011, 24/2012, 21/2013, 23/2014, 22/2015, 29/2016, 17/2017, 18/2018 i 13/2019), kojom se za pojedine vrste zabranjuje sakupljanje na teritoriji čitave Republike Srbije ili na nekom njenom području u okviru određenog regiona.

U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode regulisan je i prekogranični promet ugroženih i zaštićenih divljih vrsta biljaka i životinja, njihovih delova i derivata. Pravilnikom o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama („Službeni glasnik RS“, br. 99/2009 i 6/2014), obuhvaćene su vrste koje se nalaze na listama Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, listama CITES Konvencije i listama EU Uredbe o o prometu. Ovim Pravilnikom propisani su uslovi pod kojima se obavlja uvoz, izvoz, unos, iznos ili tranzit, trgovina i uzgoj određenih divljih vrsta. Definisani su i postupak izdavanja dozvola i drugih akata (potvrde, sertifikati, mišljenja), dokumentacija koja se podnosi uz zahtev za izdavanje dozvola, sadržina i izgled dozvole, spiskovi vrsta, njihovih delova i derivata koji podležu izdavanju dozvola ili drugih akata, vrste, njihovi delovi i derivati čiji je uvoz odnosno izvoz zabranjen, ograničen ili obustavljen, izuzeci od izdavanja dozvole, način obeležavanja životinja ili pošiljki; način sprovođenja nadzora i vođenja evidencije i izrada izveštaja.

Fauna riba, mekušaca, rakova i drugih akvatičnih organizama uporedo se štite i Zakonom o zaštiti i održivom korišćenju ribljeg fonda („Službeni glasnik RS“, br. 128/2014 i 95/2018) koji je donet u vreme kada i Zakon o zaštiti prirode. U skladu sa pomenutim Zakonom doneta je Naredba o merama za očuvanje i zaštitu ribljeg fonda („Službeni glasnik RS“, br. 56/2015 i 94/2018) kojom je, između ostalog, ustanovljen trajni lovostaj, odnosno potpuna zabrana izlova za 26 vrsta riba, sve vrste kolousta i za 2 vrste rakova. Za 17 vrsta riba je utvrđena zabrana lova u određenom periodu i neograničeni lov alohtonih vrsta riba, lov i promet za 24 vrste riba i jednu vrstu školjke ispod propisanih veličina, a ograničio se i dnevni ulov rekreativnih ribolovaca (u komadima za pojedine vrste riba ili u odnosu na ukupnu težinu ulovljenih primeraka).

Zaštita, upravljanje, lov, korišćenje i unapređivanje populacija lovostajem zaštićenih vrsta divljači regulisani su Zakonom o divljači i lovstvu („Službeni glasnik RS” br. 18/2010 i 95/2018 – drugi zakon) i podzakonskim aktom – Pravilnikom o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači („Službeni glasnik RS“, br. 9/2012, 31/2013, 55/2015, 67/2015 i 75/2016). Ovim Pravilnikom su utvrđeni lovostajem zaštićene vrste divljači, trajanje lovne sezone na lovostajem zaštićene vrste divljači i mere zaštite i regulisanja brojnosti populacija trajno zaštićenih i lovostajem zaštićenih vrsta divljači. Lovostajem je obuhvaćeno 7 zaštićenih vrsta krupne divljači, 35 vrsta sitne divljači (12 vrsta dlakave divljači i 23 pernate divljači) i 3 vrste krupne zveri. Osim toga, 7 vrsta sisara i 10 vrsta ptica predstavljaju trajno zaštićene vrste divljači.

Prema Strategiji razvoja šumarstva Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 59/2006), osnovni interes Srbije je očuvanje i unapređenje veoma bogatog biološkog diverziteta sadržanog, pre svega, u šumskim ekosistemima. Šumski ekosistemi su izgrađeni od oko 250 autohtonih drvenastih vrsta koje prema geografsko-flornim elementima pripadaju srednjo-evropskom, pontskom i mediteranskom elementu, a poseban značaj u okviru šumskih resursa ima prisustvo 88 divljih drvenastih voćnih vrsta. Imajući u vidu značaj i ulogu šuma, kao i njihovu opštekorisnu funkciju u očuvanju biodiverziteta i očuvanju genofonda šumskog drveća i ostalih vrsta u okviru šumske zajednice, ovde se pominje i Zakon o šumama („Službeni glasnik RS“, br. 30/2010, 93/2012, 89/2015 i 95/2018 – drugi zakon). Ovim Zakonom, između ostalog, uređuje se i očuvanje, zaštita, planiranje, gajenje i korišćenje šuma i raspolaganje šumama i šumskim zemljištem.