Crvene liste i crvene knjige

Crvene liste i crvene knjige su integrativne publikacije u kojima se prikazuju odlike vrsta ili grupa, ugroženih na nacionalnom, regionalnom ili svetskom nivou. One obuhvataju vrste koje se prema međunarodnim kriterijumima nalaze na ivici opstanka ili su u tolikoj meri ugrožene da im preti izumiranje u bliskoj budućnosti. Crvene liste i crvene knjige ugroženih divljih vrsta sa lokalitetima na kojima se nalaze, brojnošću populacija i stepenom ugroženosti, utvrđuje Ministarstvo zaštite životne sredine, na predlog Zavoda za zaštitu prirode Srbije, a u saradnji sa ostalim stručnim i naučnim institucijama.

Crvenim knjigama obično prethode crvene liste koje predstavljaju prvi korak ka institucionalnoj zaštiti određene grupe organizama. Prva lista urađena za ove prostore se odnosi na kičmenjake i to je Preliminaran spisak vrsta za crvenu listu kičmenjaka koji je objavljen u časopisu „Zaštita prirode“ 1990-1991. godine, a čiji su autori Voislav Vasić, Georg Džukić, Draga Janković, Natalija Simonov, Boris Petrov i Ivo Savić. Na ovom spisku, koji je bio neka vrsta polazne osnove za rad na crvenim knjigama kičmenjaka Srbije, obuhvatio je potencijalne vrste za koje su preduzete ili treba da se preduzmu mere zaštite i očuvanja. Među njima se nalazi jedna vrsta kolousta i 29 vrsta riba (kao što su moruna, kečiga, jesetra, haringe, lipljen, crnka, štuka, šaran, brkica, čikov, jegulja, manić, smuđevi, vretenari), 22 vrste vodozemaca (daždevnjaci, mrmoljci, sve vrste žaba), 21 vrsta gmizavaca (kornjače, gušteri i zmije), 72 vrste sisara, kao i veliki broj ptica (353 vrste).

Prva knjiga koja se bavila temom biodiverziteta u kojoj su prikazane i određene kategorije ugroženosti je Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja iz 1995. godine, čiji su urednici dr Vladimir Stevanović i dr Voislav Vasić. Kada je reč o crvenim knjigama, one imaju praktičan značaj čiji je krajnji cilj ponovno uspostavljanje narušenih mehanizama opstanka populacija ugroženih vrsta. To su specijalizovane publikacije i sadrže skoro sve neophodne podatke koji mogu da posluže u zaštiti vrsta i njihovih staništa.

Prva Crvena knjiga je Crvena knjiga flore Srbije 1 – iščezli i krajnje ugroženi taksoni, objavljena 1999. godine. Ova monografija o ugroženim biljnim vrstama u našoj zemlji, čiji je urednik dr Vladimir Stevanović, rezultat je višegodišnjeg rada i iskustva 30 botaničara iz Srbije. U publikaciji je dat status 171 ugroženog biljnog taksona (vrsta i podvrsta), što čini oko 5% ukupne flore Srbije, mesto nalaza, uzroci njihovog iščezavanja i ugroženosti i predlog mera njihove zaštite. U odnosu na ukupan broj iščezlih i krajnje ugroženih taksona, 4 taksona je nepovratno izgubljeno iz svetskog genofonda, jer su predstavljali endemične vrste čiji se areal nalazio samo na teritoriji Srbije (kragujevački slez, vranjski slez, bezčekinjasta udovičica i moravski orašak), dok 46 taksona više ne živi u Srbiji, ali se i dalje mogu naći u susednim državama ili u ex situ uslovima kao što su botaničke bašte. Krajnje je ugroženo 121 vrsta i postoji opasnost da sa velikom verovatnoćom u bliskoj budućnosti nestanu sa naših prostora ili iz sveta, ako im se ne posveti odgovarajuća pažnja u smislu zaštite, očuvanja i unapređenja njihovih populacija u prirodi.

Nekoliko godina kasnije, odnosno 2003. godine, u izdanju Zavoda, objavljena je i druga Crvena knjiga – Crvena knjiga dnevnih leptira Srbije – Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea, autora dr Predraga Jakšića. Ova knjiga sadrži analizu 57 vrsta leptira koje čine 34% faune leptira Srbije, među kojima jedna ima status iščezle vrste, 22 su ugrožene, 24 ranjive, 7 imaju status retkih vrsta i 3 koje nisu ugrožene. Pored iščezlog fruškogorskog belca, među najugroženijim su i Alpijska hisperida, lastin repak, čipkasti belac, Staroplaninska i Prokletijska erebija, Apolonov leptir, zanovetak, mali i modri prelivac, mrki šarenac i Inova sedefica. Nakon 12 godina, Zavod za zaštitu prirode Srbije je, u saradnji sa Biološkim fakultetom Univerziteta u Beogradu, izdao prve dve crvene knjige kičmenjačke faune. Pod nazivom Crvena knjiga faune I – Vodozemci, 2015. godine je objavljena publikacija u kojoj je procenjen status za 10 vrsta vodozemaca (pet vrsta repatih vodozemaca - crni daždevnjak, planinski mrmoljak, obični veliki mrmoljak, podunavski veliki mrmoljak i Burešov dugonogi veliki mrmoljak i pet vrsta bezrepih vodozemaca - obična češnjarka, Sirijska češnjarka, mala zelena žaba, grčka žaba i žaba travnjača), koje predstavljaju 47% faune vodozemaca u Srbiji u odnosu na ukupno evidentiranu 21 vrstu. Na izradi ove crvene knjige, koja sadrži i detaljne informacije o značenju i značaju crvenih knjiga, opštim odlikama i diverzitetu vodozemaca Balkanskog poluostrva i Srbije, o principu rada i strukturi podataka korišćenih za crvenu knjigu, o staništima vodozemaca, proceni ugroženosti, faktorima ugrožavanja i merama zaštite, učestvovalo je 11 autora, a za urednike su potpisani dr Miloš Kalezić, dr Ljiljana Tomović i dr Georg Džukić.

Uporedo sa ovom publikacijom, 2015. godine izašla je i Crvena knjiga faune II – Gmizavci, u kojoj je prikazan status za 16 vrsta (3 vrste kornjača - barska, Grčka i šumska kornjača, 7 vrsta guštera - Kočijev gekon, kratkonogi gušter, ljuskavi gušter, šumski gušter, južni zidni gušter, stepski gušter, planinski gušter i 6 vrsta zmija – stepski smuk, četvoroprugi smuk, šilac, poskok, šarka i šargan), što predstavlja oko 75% od ukupno registrovane 24 vrste gmizavaca u Srbiji. Struktura publikacije je ista kao i za crvenu knjigu vodozemaca, i u njenoj izradi je takođe učestvovalo 11 autora, dok su urednici dr Miloš Kalezić, dr Ljiljana Tomović i dr Georg Džukić, a izdavači Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu i Zavod za zaštitu prirode Srbije.

Početkom 2019. godine je objavljena Crvena knjiga faune Srbije III - Ptice u izdanju Zavoda za zaštitu prirode Srbije, Departmana za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu i Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. U publikaciji, koja je rezultat rada 36 autora, date su informacije o značaju crvenih knjiga i istorijskom pregledu istraživanja ptica Srbije, o opštim odlikama ptica, njihovoj ugroženosti i raznovrsnosti, izvorima i strukturi podataka za procenu rizika od iščezavanja kao i procenu ugroženosti ptica u Srbiji, o njihovim staništima, faktorima ugrožavanja i merama zaštite, kao i pregled ugroženih gnezdećih i negnezdećih populacija zasnovan na bazi podataka sa više od 312.000 nalaza koje su prikupili sami autori i brojni poznavaoci ptica. Ukupno su obuhvaćena 352 pouzdano zabeležena taksona u Srbiji do 2016. godine, procenjen je rizik od iščezavanja gnezdećih populacija 255 vrsta i negnezdećih populacija svih vrsta. U grupi gnezdećih populacija, u statusu regionalno iščezlih taksona identifikovano je 14 vrsta, 15 kritično ugroženih, i po 22 ugrožene i ranjive. U grupi negnezdećih populacija, u statusu regionalno iščezlog taksona identifikovana je jedna vrsta, 4 kritično ugroženih, 14 ugroženih i 17 ranjivih vrsta. Proceni statusa ugroženosti prethodila je izrada crvene liste, koja broji 147 taksona.

U izdanju Zavoda za zaštitu prirode Srbije i Departmana za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu je krajem 2018. godine izašla Crvena knjiga faune Srbije IV Pravokrilci čiji su autori Dragan Pavićević, dr Ivo Karaman i dr Mladen Horvatović. U publikaciji je, kao i u ostalim objavljenim crvenim knjigama, opisan značaj crvenih knjiga i kategorija i kriterijuma ugroženosti po IUCN-u, a dat je i prikaz opštih odlika i diverziteta pravokrilaca Balkanskog poluostrva, istorijata istraživanja pravokrilaca u Srbiji, njihovih staništa, faktora ugrožavanja i mera zaštite. Dat je pregled 45 ugroženih taksona pravokrilaca u fauni Srbije, među kojima su i jedna regionalno izumrla vrsta Bradyporus (Callimenus) macrogaster longicollis, 4 kritično ugrožene (kao što je Pančićev skakavac), 3 ugrožene i 27 ranjivih vrstai 10 vrsta koje imaju status gotovo ugroženih vrsta.