Geomorfologija
Geomorfologija je naučna disciplina koja se bavi istraživanjem reljefa. Pod reljefom se podrazumevaju oblici na površini zemlje koji nastaju i menjaju se pod uticajem unutrašnjih i spoljašnjih sila zemlje, kako u geološkoj prošlosti, tako i danas. Drugim rečima, reljef nastaje tokom vremena uticajem tektonskih i magmatskih pokreta i spoljašnjih agenasa (kretanje vode, temperaturne promene, led, vetar, živi svet) na geološku podlogu.
Geomorfologija se u Srbiji razvija krajem 19. veka, mada su geomorfološki sadržaji pre toga bili prisutni u putopisima i raznovrsnim geografskim prikazima. Smatra se da je savremeni reljef Srbije nastao tokom neotektonskog perioda, okvirno od miocena do danas ili za poslednjih 23 miliona godina. U ovom dugom vremenskom razdoblju nastajali su i preinačavani oblici koji u savremenim uslovima imaju svojstva fosilnog, reliktnog i recentnog reljefa.
Najkrupniji reljef na tlu Srbije izdvojen je u okviru prostranih geotektonskih jedinica Dinarida, Vardarske zone, Srpsko-makedonske mase, Karpato-balkanida, Panonskog basena i obodnog dela Vlaško-pontijskog basena na istoku Srbije.
Najviša tačka u Srbiji je vrh Đeravica (2656m) na Prokletijama, a najniža tačka je ušće Velikog Timoka u Dunav na 28m n.v. (zanimljivo je da se, zapravo, najniža tačka Srbije od 21m n.v. nalazi na površinskom kopu Drmno u okviru antropogenog reljefa).-
Savremeni aktivni spoljni procesi koji utiču na reljef Srbije mogu se svrstati u četiri grupe:
➢ padinski procesi (diluvijalni, proluvijalni i koluvijalni)
➢ fluvijalni proces (linijsko delovanje tekuće vode)
➢ kraški proces (rastvaranje krečnjačkih stena)
➢ periglacijalni proces (sezonsko zamrzavanje podloge)
U okviru ovih procesa uslovno se može uključiti i eluvijalni proces kojim se obrazuje rastresita podloga (zemljište, drobina) koja može biti zahvaćena geomorfološkim procesima. Aktivnošću savremenih, ali i reliktnih procesa kao što je abrazija morsko-jezerskih basena neogena, glacijalni proces tokom pleistocena ili stari tektonski i magmatski pokreti, nastali su reprezentativni oblici reljefa od kojih su najznačajniji izdvojeni u Inventaru geomorfološkog nasleđa Srbije (2005).
U Inventaru geonasleđa Srbije, u okviru objekata geomorfološkog nasleđa, izdvojena su 152 oblika, i to, u grupi površinski kraški reljef njih 48, fluvijalni reljef (48), erozivni oblici reljefa (11), eolski reljef (7), paleovulkanski reljef (11), glacijalni reljef (21) i periglacijalni reljef (6). U okviru Inventara izvršeno je vrednovanje geomorfološkog nasleđa Srbije.
Geomorfologija se u Srbiji razvija krajem 19. veka, mada su geomorfološki sadržaji pre toga bili prisutni u putopisima i raznovrsnim geografskim prikazima. Smatra se da je savremeni reljef Srbije nastao tokom neotektonskog perioda, okvirno od miocena do danas ili za poslednjih 23 miliona godina. U ovom dugom vremenskom razdoblju nastajali su i preinačavani oblici koji u savremenim uslovima imaju svojstva fosilnog, reliktnog i recentnog reljefa.
Najkrupniji reljef na tlu Srbije izdvojen je u okviru prostranih geotektonskih jedinica Dinarida, Vardarske zone, Srpsko-makedonske mase, Karpato-balkanida, Panonskog basena i obodnog dela Vlaško-pontijskog basena na istoku Srbije.
Najviša tačka u Srbiji je vrh Đeravica (2656m) na Prokletijama, a najniža tačka je ušće Velikog Timoka u Dunav na 28m n.v. (zanimljivo je da se, zapravo, najniža tačka Srbije od 21m n.v. nalazi na površinskom kopu Drmno u okviru antropogenog reljefa).-
Savremeni aktivni spoljni procesi koji utiču na reljef Srbije mogu se svrstati u četiri grupe:
➢ padinski procesi (diluvijalni, proluvijalni i koluvijalni)
➢ fluvijalni proces (linijsko delovanje tekuće vode)
➢ kraški proces (rastvaranje krečnjačkih stena)
➢ periglacijalni proces (sezonsko zamrzavanje podloge)
U okviru ovih procesa uslovno se može uključiti i eluvijalni proces kojim se obrazuje rastresita podloga (zemljište, drobina) koja može biti zahvaćena geomorfološkim procesima. Aktivnošću savremenih, ali i reliktnih procesa kao što je abrazija morsko-jezerskih basena neogena, glacijalni proces tokom pleistocena ili stari tektonski i magmatski pokreti, nastali su reprezentativni oblici reljefa od kojih su najznačajniji izdvojeni u Inventaru geomorfološkog nasleđa Srbije (2005).
U Inventaru geonasleđa Srbije, u okviru objekata geomorfološkog nasleđa, izdvojena su 152 oblika, i to, u grupi površinski kraški reljef njih 48, fluvijalni reljef (48), erozivni oblici reljefa (11), eolski reljef (7), paleovulkanski reljef (11), glacijalni reljef (21) i periglacijalni reljef (6). U okviru Inventara izvršeno je vrednovanje geomorfološkog nasleđa Srbije.


Đerdapska klisura kao najveća probojnica Evrope

Đavolja varoš kao primer selektivne denudacije i jaruženja

Glacijalni reljef Šar planine kao jedan od primera reliktne pleistocene glacijacije na Balkanskom poluostrvu.
• Deliblatska peščara kao primer reliktnog eolskog reljefa u Evropi
• Vratnjanske prerasti kao specifični vid podzemnog i površinskog krasa, i dr.
• Vratnjanske prerasti kao specifični vid podzemnog i površinskog krasa, i dr.
U sklopu redovne delatnosti Zavoda za zaštitu prirode Srbije jedan deo geomorfološkog nasleđa je zaštićen kao Spomenici prirode. Zaštićena je Đavolja varoš, Lazarev kanjon, Prerasti u kanjonu Vratne, Kanjon Zamne sa Prerastom, prerast Samar na Kučaju, dolina potoka Bigar, Bigrena akumulacija kod Tumana i drugi. U postupku zaštite su lavična doma Boračkog krša, erozioni ostenjaci Vražjeg kamena-Prosečnika u dolini Pčinje, Baranica kao deo klisure Trgoviškog Timoka i Blederija kod Kladova. Osim Spomenika prirode, najveći deo geomorfološkog nasleđa je zaštićen u okviru većih područja i predeonih celina kao što su Nacionalni parkovi Đerdap, Kopaonik i Šar planina, Parkovi prirode Stara planina, Zlatibor, Golija i drugi, Rezervati prirode Deliblatska peščara, Klisura reke Uvac i Osaničke reke, Suva planina, Rtanj i drugi.
Izvodi iz studija zaštite
Ostrovica
Prerast Samar
Prerast u kanjonu Zamne
Đavolja varoš
Prerast Šuplja stena
Prerast u kanjonu Vratne