NAZIV I VRSTA PRIRODNOG DOBRA
Nacionalni park „Fruška gora“.
NACIONALNA KATEGORIJA
Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.
POVRŠINA
Ukupna površina NP „Fruška gora“ iznosi 26.672 ha, od čega je 19.308 ha u državnoj svojini, a u privatnoj i drugim oblicima svojine 7.364 ha.
REŽIMI ZAŠTITE
I stepen zaštite (3% ukupne površine),
II stepen zaštite (67% ukupne površine) i
III stepen zaštite (30% ukupne površine).
POLOŽAJ
Nacionalni park „Fruška gora” nalazi se na severu Republike Srbije u Autonomnoj pokrajini Vojvodini i zauzima Centralni masiv, Lipik, Vorovo, Nadoš i Opaljenik, i veći broj manjih prostornih celina: Čortanovačka šuma, Kurjakovac 1, Kurjakovac 2, Krušedolski pašnjak, Neradinski do, Ledinci – Staro Selo, Vrdnik kolonija, Jazački pašnjaci, Remetski do, Manđeloški pašnjaci, Ležimirski pašnjaci, Kosanište, Kunjat, Ade i sprudovi – Brazilija, Čerevićke livade – Lipska strana, Milovanovo brdo, Danguba, Markov do i Šidsko Cerje.
Nacionalni park „Fruška gora” prostire se na delovima teritorija: grada Novog Sada – opština Petrovaradin, grada Sremske Mitrovice, opština Bačka Palanka, Beočin, Inđija, Irig, Sremski Karlovci i Šid.
PRETHODNA ZAŠTITA
Zakon o nacionalnim parkovima („Službeni glasnik RS“, br. 39/1993, 44/1993-ispravka, 53/1993, 67/1993, 48/1994, 101/2005 i 36/2009).
AKT O ZAŠTITI
Zakon o nacionalnim parkovima („Službeni glasnik RS“, br. 84/2015 i 95/2018 - dr. zakon).
UPRAVLJAČ
JP ”Nacionalni park Fruška gora“.
KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI)
Nacionalni park „Fruška gora” nalazi se na južnom obodu Panonske nizije, uz samu obalu Dunava. Dominantna je orografska celina u nepreglednoj ravnici Vojvodine. Za nacionalni park najstariji u Srbiji, proglašen je NP Fruška gora 1960. godine.
Zaštićeni prostor zauzima najviše grebenske delove brdskog masiva Fruške gore, sa najvišim vrhom od 539 m nadmorske visine. Dugačak je 78 km, a širok oko 15 km. Od glavnog grebena se prema jugu i severu pružaju uski bočni grebeni koji se zahvaljujući nataloženom lesu završavaju blagim padinama i strmim lesnim odsecima prema Dunavu.
Fruška gora je jedinstven prirodni fenomen, jer je grade stene iz gotovo svih geoloških perioda, od najstarijeg paleozoika, preko mezozoika, neogena, do kvartara. Očuvana bogata fosilna fauna nekadašnjeg Panonskog mora predstavlja naročitu vrednost ovog nacionalnog parka.
Njegov živi svet je veoma bogat i raznovrstan. Uglavnom vodi poreklo iz pliocena, kada je Fruška gora bila ostrvo u Panonskom basenu, što je omogućilo očuvanje mnogih mediteranskih i submediteranskih vrsta.
Šume zauzimaju 90% površine Nacionalnog parka. Dominiraju šume lipe, hrasta i bukve. Opisano je preko 20 zajednica čistih i mešovitih šuma hrasta i bukve, kao i geografske varijante termofilnih šuma sa cerom, meduncem i sladunom. Najinteresantnije su šume kitnjaka i graba sa kostrikom (Rusco-Querco-Carpinetum) i reliktne mešovite šume hrastova sa grabićem (Carpineto orientalis - Quercetum) koje imaju submediteranske karakteristike. Obodne delove fruškogorskog lesnog platoa obrasta stepska vegetacija sveze Festucion rupicole, bogata retkim i reliktnim vrstama. Ovaj tip vegetacije na Fruškoj gori je nešto mezofilnijeg karaktera u odnosu na tipične stepe Vojvodine.
Floru Fruške gore čini oko 1.500 biljnih vrsta. Preko 200 biljaka ima status zaštićenih vrsta u Srbiji. U grupi tercijarnih relikata ističu se lovorasti jeremičak (Daphne laureola), kadivka (Kitaibelia vitifolia) i zvončić (Campanula lingulata), a u grupi kserotermnih relikata stepe najinteresantnije vrste su tatarsko zelje (Crambe tataria), velika sasa (Pulsatilla vulgaris subsp. grandis), gorocvet (Adonis vernalis) i babaluška (Sterbergia colchiciflora). Sliku ovog prirodnog dobra upotpunjuje preko 30 vrsta orhideja (Orchidaceae), od kojih međunarodni značaj ima 18 vrsta.
U bogatoj fauni ističu se zaštićene vrste insekata poput jelenka (Lucanus cervus), riđeg šumskog mrava (Formica rufa), hrastove strižibube (Cerambyx cerbo) i vrste Rosalia alpina. Na refugijalnim staništima Fruške gore nalaze se mediteranske i atlantske vrste osolikih muva (Syrphidae), drevnoperi-panonskog rasprostranjenja.
Od 13 vrsta vodozemaca i 11 vrsta gmizavaca, 14 vrsta se nalazi na Svetskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Najugroženiji su šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) i šarka (Vipera berus).
Fauna ptica obuhvata 211 vrsta. Utvrđeno je da se 130 vrsta gnezdi u ovom nacionalnom parku, što ga čini jednim od najvažnijih područja gnežđenja retkih ptica u Panonskoj niziji i Srbiji. Među prisutnim pticama se izdvaja orao krstaš (Aquila heliaca), najugroženija vrsta sa Svetske crvene liste. Za sada je Fruška gora jedina tačka u Srbiji na kojoj se nalaze aktivna gnezda ove veoma retke vrste.
Faunu sisara Fruške gore čini blizu 60 vrsta. Među njima se izdvaja zaštićena grupa slepih miševa (Chiroptera) i neki sitniji sisari, poput tekunice (Spermophilus citellus) i slepog kučeta (Spalax leucodon). Od krupnijih sisara se viđaju šakal (Canis aureus), divlja mačka (Felis silvestris), srna (Capreolus capreolus) i mnoge druge vrste.
Na Fruškoj gori se nalaze brojni arheološki lokaliteti iz neolita, bakarnog, bronzanog i rimskog doba, kao i iz srednjeg veka. Značajniji spomenici profane arhitekture sačuvani su u naseljima kao što su Sremski Karlovci, Petrovaradin i Irig. Od sakralnih objekata izdvaja se 17 pravoslavnih manastira svojevrsne arhitekture, sagrađenih u periodu od XV do XVIII veka. Sa bogatim bibliotekama, riznicama i freskama, oni su u srednjem veku predstavljali značajne duhovne i kulturne centre.
Nacionalni park „Fruška gora” osnovan je radi:
➢ održanja stepskih i šumo-stepskih staništa;
➢ održanja šumskih ekosistema sa raznovrsnim tipovima hrastovih šuma, posebno reliktnom termofilnom šumom hrastova sa grabićem, mediteranskog obeležja;
➢ očuvanja staništa i populacije divlje flore nacionalnog i evropskog značaja sa prisustvom panonskih endemskih i brojnih reliktnih vrsta iz tercijera i porodice orhideja;
➢ očuvanja staništa preko dvesta vrsta ptica, među kojima se ističe orao krstaš, orao kliktaš, crna roda, golub dupljaš, crna žuna, belovrata muharica i crnoglava strnadica;
➢ očuvanja globalno ugrožene vrste tekunica;
➢ očuvanja nalazišta fosila, izdanaka sa otkrivenim geološkim tvorevinama značajnim za sagledavanje geološke građe i istorijsko-geološkog razvoja litosfere;
➢ očuvanja jedinstvenog brdskog predela sa grebenskim delom pod šumom i padinama;
➢ očuvanja reke Dunav, izvorišta voda i vlažnih staništa; očuvanja kulturno-istorijskih spomenika sa 17 srpskih pravoslavnih manastira i zaštite i očuvanja spomen obeležja.
Nacionalni park „Fruška gora“.
NACIONALNA KATEGORIJA
Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.
POVRŠINA
Ukupna površina NP „Fruška gora“ iznosi 26.672 ha, od čega je 19.308 ha u državnoj svojini, a u privatnoj i drugim oblicima svojine 7.364 ha.
REŽIMI ZAŠTITE
I stepen zaštite (3% ukupne površine),
II stepen zaštite (67% ukupne površine) i
III stepen zaštite (30% ukupne površine).
POLOŽAJ
Nacionalni park „Fruška gora” nalazi se na severu Republike Srbije u Autonomnoj pokrajini Vojvodini i zauzima Centralni masiv, Lipik, Vorovo, Nadoš i Opaljenik, i veći broj manjih prostornih celina: Čortanovačka šuma, Kurjakovac 1, Kurjakovac 2, Krušedolski pašnjak, Neradinski do, Ledinci – Staro Selo, Vrdnik kolonija, Jazački pašnjaci, Remetski do, Manđeloški pašnjaci, Ležimirski pašnjaci, Kosanište, Kunjat, Ade i sprudovi – Brazilija, Čerevićke livade – Lipska strana, Milovanovo brdo, Danguba, Markov do i Šidsko Cerje.
Nacionalni park „Fruška gora” prostire se na delovima teritorija: grada Novog Sada – opština Petrovaradin, grada Sremske Mitrovice, opština Bačka Palanka, Beočin, Inđija, Irig, Sremski Karlovci i Šid.
PRETHODNA ZAŠTITA
Zakon o nacionalnim parkovima („Službeni glasnik RS“, br. 39/1993, 44/1993-ispravka, 53/1993, 67/1993, 48/1994, 101/2005 i 36/2009).
AKT O ZAŠTITI
Zakon o nacionalnim parkovima („Službeni glasnik RS“, br. 84/2015 i 95/2018 - dr. zakon).
UPRAVLJAČ
JP ”Nacionalni park Fruška gora“.
KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI)
Nacionalni park „Fruška gora” nalazi se na južnom obodu Panonske nizije, uz samu obalu Dunava. Dominantna je orografska celina u nepreglednoj ravnici Vojvodine. Za nacionalni park najstariji u Srbiji, proglašen je NP Fruška gora 1960. godine.
Zaštićeni prostor zauzima najviše grebenske delove brdskog masiva Fruške gore, sa najvišim vrhom od 539 m nadmorske visine. Dugačak je 78 km, a širok oko 15 km. Od glavnog grebena se prema jugu i severu pružaju uski bočni grebeni koji se zahvaljujući nataloženom lesu završavaju blagim padinama i strmim lesnim odsecima prema Dunavu.
Fruška gora je jedinstven prirodni fenomen, jer je grade stene iz gotovo svih geoloških perioda, od najstarijeg paleozoika, preko mezozoika, neogena, do kvartara. Očuvana bogata fosilna fauna nekadašnjeg Panonskog mora predstavlja naročitu vrednost ovog nacionalnog parka.
Njegov živi svet je veoma bogat i raznovrstan. Uglavnom vodi poreklo iz pliocena, kada je Fruška gora bila ostrvo u Panonskom basenu, što je omogućilo očuvanje mnogih mediteranskih i submediteranskih vrsta.
Šume zauzimaju 90% površine Nacionalnog parka. Dominiraju šume lipe, hrasta i bukve. Opisano je preko 20 zajednica čistih i mešovitih šuma hrasta i bukve, kao i geografske varijante termofilnih šuma sa cerom, meduncem i sladunom. Najinteresantnije su šume kitnjaka i graba sa kostrikom (Rusco-Querco-Carpinetum) i reliktne mešovite šume hrastova sa grabićem (Carpineto orientalis - Quercetum) koje imaju submediteranske karakteristike. Obodne delove fruškogorskog lesnog platoa obrasta stepska vegetacija sveze Festucion rupicole, bogata retkim i reliktnim vrstama. Ovaj tip vegetacije na Fruškoj gori je nešto mezofilnijeg karaktera u odnosu na tipične stepe Vojvodine.
Floru Fruške gore čini oko 1.500 biljnih vrsta. Preko 200 biljaka ima status zaštićenih vrsta u Srbiji. U grupi tercijarnih relikata ističu se lovorasti jeremičak (Daphne laureola), kadivka (Kitaibelia vitifolia) i zvončić (Campanula lingulata), a u grupi kserotermnih relikata stepe najinteresantnije vrste su tatarsko zelje (Crambe tataria), velika sasa (Pulsatilla vulgaris subsp. grandis), gorocvet (Adonis vernalis) i babaluška (Sterbergia colchiciflora). Sliku ovog prirodnog dobra upotpunjuje preko 30 vrsta orhideja (Orchidaceae), od kojih međunarodni značaj ima 18 vrsta.
U bogatoj fauni ističu se zaštićene vrste insekata poput jelenka (Lucanus cervus), riđeg šumskog mrava (Formica rufa), hrastove strižibube (Cerambyx cerbo) i vrste Rosalia alpina. Na refugijalnim staništima Fruške gore nalaze se mediteranske i atlantske vrste osolikih muva (Syrphidae), drevnoperi-panonskog rasprostranjenja.
Od 13 vrsta vodozemaca i 11 vrsta gmizavaca, 14 vrsta se nalazi na Svetskoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Najugroženiji su šareni daždevnjak (Salamandra salamandra) i šarka (Vipera berus).
Fauna ptica obuhvata 211 vrsta. Utvrđeno je da se 130 vrsta gnezdi u ovom nacionalnom parku, što ga čini jednim od najvažnijih područja gnežđenja retkih ptica u Panonskoj niziji i Srbiji. Među prisutnim pticama se izdvaja orao krstaš (Aquila heliaca), najugroženija vrsta sa Svetske crvene liste. Za sada je Fruška gora jedina tačka u Srbiji na kojoj se nalaze aktivna gnezda ove veoma retke vrste.
Faunu sisara Fruške gore čini blizu 60 vrsta. Među njima se izdvaja zaštićena grupa slepih miševa (Chiroptera) i neki sitniji sisari, poput tekunice (Spermophilus citellus) i slepog kučeta (Spalax leucodon). Od krupnijih sisara se viđaju šakal (Canis aureus), divlja mačka (Felis silvestris), srna (Capreolus capreolus) i mnoge druge vrste.
Na Fruškoj gori se nalaze brojni arheološki lokaliteti iz neolita, bakarnog, bronzanog i rimskog doba, kao i iz srednjeg veka. Značajniji spomenici profane arhitekture sačuvani su u naseljima kao što su Sremski Karlovci, Petrovaradin i Irig. Od sakralnih objekata izdvaja se 17 pravoslavnih manastira svojevrsne arhitekture, sagrađenih u periodu od XV do XVIII veka. Sa bogatim bibliotekama, riznicama i freskama, oni su u srednjem veku predstavljali značajne duhovne i kulturne centre.
Nacionalni park „Fruška gora” osnovan je radi:
➢ održanja stepskih i šumo-stepskih staništa;
➢ održanja šumskih ekosistema sa raznovrsnim tipovima hrastovih šuma, posebno reliktnom termofilnom šumom hrastova sa grabićem, mediteranskog obeležja;
➢ očuvanja staništa i populacije divlje flore nacionalnog i evropskog značaja sa prisustvom panonskih endemskih i brojnih reliktnih vrsta iz tercijera i porodice orhideja;
➢ očuvanja staništa preko dvesta vrsta ptica, među kojima se ističe orao krstaš, orao kliktaš, crna roda, golub dupljaš, crna žuna, belovrata muharica i crnoglava strnadica;
➢ očuvanja globalno ugrožene vrste tekunica;
➢ očuvanja nalazišta fosila, izdanaka sa otkrivenim geološkim tvorevinama značajnim za sagledavanje geološke građe i istorijsko-geološkog razvoja litosfere;
➢ očuvanja jedinstvenog brdskog predela sa grebenskim delom pod šumom i padinama;
➢ očuvanja reke Dunav, izvorišta voda i vlažnih staništa; očuvanja kulturno-istorijskih spomenika sa 17 srpskih pravoslavnih manastira i zaštite i očuvanja spomen obeležja.
