NAZIV I VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Predeo izuzetnih odlika „Lepterija-Sokograd“.

NACIONALNA KATEGORIJA

ΙΙ kategorija zaštite - zaštićeno područje regionalnog odnosno velikog značaja.

POVRŠINA

Površina Predela izuzetnih odlika „Lepterija-Sokograd ” iznosi 405,71,03 ha, od čega je 390,48,60 ha u državnom i 15,22,43 ha u privatnom vlasništvu.

REŽIM/I ZAŠTITE

Na području PIO „Lepterija-Sokograd“ ustanovljeni su: režim zaštite II stepena, na površini od 320,50,66 ha i režim zaštite III stepena, na površini od 85,48,39 ha.

OPŠTINA/E

Površina Predela izuzetnih odlika „Lepterija-Sokograd ” obuhvata teritoriju opštine Sokobanja u K.O. Sokobanja i K.O. Blendija.

PRETHODNA ZAŠTITA

Rešenje o stavljanju pod zaštitu države mešovite šumske sastojine sa kanjonom reke Moravice u neposrednoj blizini Sokobanje, na mestu zvanom „Lepterija-Sokograd“, broj 01-020/50-1969-SO Sokobanja, od 1969 god.

AKT O ZAŠTITI

Uredba o zaštiti predela izuzetnih odlika „Lepterija-Sokograd“ („Službeni glasnik RS“, br. 25/2002).

UPRAVLJAČ

JP „Srbijašume“.

KRATAK OPIS (OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI)

Klisura reke Moravice stavljena je pod zaštitu kao predeo izuzetnih odlika „Lepterija-Sokograd“.
Predeo ''Lepterija-Sokograd'' je područje izvanredne pejzažne raznolikosti sa atraktivnim geomorfološkim oblicima i pojavama, bogatom i raznovrsnom florom i faunom i kulturno-istorijskim vrednostima (srednjevekovno utvrđenje Sokograd, kulturno dobro od velikog značaja).
Kompleks Lepterija - Sokograd y istočnoj Srbiji, y neposrednoj blizini Sokobanje, obuhvata nekoliko markantnih celina. TO su živopisna klisura reke Moravice, fluvio-denudaciono proširenje Lepterija i srednjovekovno utvrđenje Sokograd.
Osnovna karakteristika predela izuzetnih odlika je živopisna klisura Moravice, srednjevekovno utvrđenje u njoj, visok stepen očuvanosti prirode i značajne površine pod šumama u kojima se izdvajaju reliktne polidominantne zajednice.
Klisura reke Moravice, pritoke Južne Morave, predstavlja ivičnu epigenetsku sutesku dugu oko 3 km. Suteska je usečena u severno podnožje planine Device. Odlikuje se krivudavim, meandarskim pružanjem, sa čestom pojavom impozantnih stenovitih odseka koji na pojedinim delovima rečnog toka poprimaju odlike kanjonske doline. Ovi odseci predstavljaju glavnu morfološku ornamentiku klisure. Dno i obale rečnog korita Moravice su stenoviti, sa malim slapovima, brzacima i virovima.
Dubina klisure u odnosu na teme uzvišenja Popovca sa njene desne strane (rečno korito kod mostića je na 305 m, a vrh pomenutog brda na 443 m.n.v.) iznosi 140 metara. Rečne terase su slabo očuvane, a najizrazitiji terasni oblik predstavljen je zaravljenim temenom rta u meandru kod lokaliteta „Pećina“, na oko 50 m iznad rečnog korita.
Na najisturenijem krečnjačkom rtu nalaze se ostaci srednjovekovnog monumentalnog utvrđenja Sokograd. Nedaleko od grada otkriveni su ostaci male srednjovekovne crkve.
Skoro cela klisura pokrivena je neprohodnim šumama i šikarama grabića (Carpinus orientalis), hrastova cera, sladuna i kitnjaka (Quercus cerris, Q. frainetto, Q. petraea), kao i drugih, uglavnom termofilnih lišćarskih vrsta drveća i žbunova. Klisuru nastanjuje veći broj životinjskih vrsta značajnih ne samo na nacionalnom, već i na globalnom nivou: veliki mrmoljak (Triturus cristatus), belogrudi jež (Erinaceus concolor), puh lešnikar (Muscardinus avellanarius), hermelin (Mustela erminea), riđa lasica (Mustela nivalis), bela roda (Ciconia ciconia), soko lastavičar (Falco subbuteo), mala ušara (Asio otus), pupavac (Upupa epops), veliki šareni detlić (Dendrocopos major) i mnoge druge.
Ispod zgrade odmarališta 50 m uzvodno od drvenog mostića, sa leve strane Moravice, u nivou rečnog korita nalazi se dosta jak kraški izvor. Izvor je zagrađen betonskim kaptažnim objektom u kome se nalazi hidrofor za vodosnabdevanje odmarališta crpnog kapaciteta 18 l/s.