NAZIV I VRSTA PRIRODNOG DOBRA

Specijalni rezervat prirode „Suva planina“.

NACIONALNA KATEGORIJA


Ι kategorija zaštite - zaštićeno područje međunarodnog, nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja.

POVRŠINA

18.116 ha 68 a 97 m².

REŽIMI ZAŠTITE


I, II i III stepen zaštite

Režim zaštite I stepena - stroga zaštita (848 ha 20 a 95 m² odnosno 4,68 % područja), uspostavlja se na delu područja sa izvornim, neizmenjenim ili malo izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. Ovaj prostor se proteže od vrha Mosor, preko vrha Sokolov kamen, vrha Trem, Točila i Smrdana sve do Ržanca i Divne gorice. Obuhvata i litice ispod ovih vrhova na severnoj strani planine.

Režim zaštite II stepena - aktivna zaštita (2.194 ha 54 a 37 m² odnosno 12,11 % područja) se uspostavlja na delu područja sa delimično izmenjenim ekosistemima velikog naučnog i praktičnog značaja. To su prostori Valožja i sam vrh Golemo Stražište i izdvojeni prostor Rubovac-Cerje (Rebrine).

Režim zaštite III stepena - aktivna zaštita i mogućnost održivog korišćenja (15.073 ha 93 a i 65 m², odnosno 83,21% područja) se uspostavlja na delu područja sa delimično izmenjenim i/ili izmenjenim ekosistemima od naučnog i praktičnog značaja, i zahvata celokupan prostor u granicama zaštite, a koji nisu pod drugim režimima zaštite.

OPŠTINA/E

Suva planina se nalazi u istočnoj Srbiji, u jugozapadnom delu Karpato-balkanskog planinskog sistema, na teritoriji opštine Niška Banja, Gadžin Han i Bela Palanka.

PRETHODNA ZAŠTITA

Nije bilo zaštite pre 2015. godine

AKT O ZAŠTITI

Uredba o proglašenju Specijalnog rezervata prirode „Suva planina“ („Službeni glasnik RS“, br. 72/2015).

UPRAVLJAČ

JP „Srbijašume“

OSNOVNE PRIRODNE I STVORENE VREDNOSTI

Suva planina je masiv sa izuzetnim pojavama i oblicima kraškog reljefa i riznica sedimenata različite starosti bogatih fosilnom florom i faunom. Do sada je na Suvoj planini zabeleženo prisustvo 1261 biljne vrste, što čini trećinu celokupne srpske flore. Među njima, značajan broj vrsta je reliktne starosti i endemičnog karaktera. Najistaknutiji predstavnici flore su Pančićeva kandilka (Aquilegia pancicii) i srpska ruža (Rosa serbica), lokalni endemiti ove planine. Suvu planinu karakteriše i izražen vegetacijski diverzitet. Prisutni su hrastov, bukov i četinarski šumski pojas završno sa borom krivuljem (Pinus mugo), a unutar njih i brojne zajednice livada, pašnjaka, stena, sipara i kamenjara.
Brojne ekosisteme naseljava raznovrsna fauna. Do sada je proučeno 259 vrsta insekata, 80 dnevnih leptira, 14 vrsta vodozemaca i gmizavaca, 13 vrsta riba, 139 vrsta ptica i 25 vrsta sisara. Suvu planinu nastanjuju veliki mrmoljak (Triturus cristatus), šumska kornjača (Testudo hermanni), poskok (Vipera ammodytes), suri orao (Aquila chrysaetos), snežna voluharica (Chionomys nivalis), vuk (Canis lupus), srna (Capreolus capreolus) i divlja svinja (Sus scrofa) i mnoge druge međunarodno značajne vrste.
Tradicionalni način bavljenja stočarstvom, vinogradarstvom i voćarstvom, kao i mnogobrojni karakteristični etno-objekti s kraja XIX veka, vredno su i prepoznatljivo kulturno nasleđe zaštićenog područja.