UNESCO Svetska baština

UNESCO-v međunarodni program Svetske baštine ima za cilj identifikovanje, zaštitu i očuvanje prirodne i kulturne baštine sveta koja je od neprocenjive vrednosti za celo čovečanstvo. Ova namera UNESCO-a je prvobitno deklarisana kroz potpisivanje međunarodnog sporazuma usvojenog 1972. godine pod nazivom Konvencija o zaštiti Svetske kulturne i prirodne baštine (Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage). Do sada su čak 193 države sveta ratifikovale ovu konvenciju, što je čini jednom od najmasovnijih međunarodnih sporazuma, a Program svetske baštine jednim od najprepoznatljivijih UNESCO programa. https://whc.unesco.org/en/about/

UNESCO u okviru Programa svetske baštine vodi brigu o dobrima kulturnog ili prirodnog karaktera koja poseduju izuzetne karakteristike, a koja bi u suprotnom bila pod rizikom propadanja i nestajanja, radi njihovog očuvanja za buduće generacije. Ovim programom upravlja Komitet svetske baštine, kojeg čini 21 država, a sastav Komiteta se menja svakih 4 (6) godina, kako bi sve države potpisnice bile uključene u upravljanje Programom. https://whc.unesco.org/en/committee/ U okviru UNESCO-a je 1992. godine formiran Centar za svetsku baštinu, koji se nalazi u Parizu, i koji predstavlja glavni koordinacioni centar Programa. https://whc.unesco.org/en/world-heritage-centre/

Programa svetske baštine vodi evidenciju o dobrima svetske baštine u vidu Liste svetske baštine, na koju se upisuju dobra u kategorijama Kulturne baštine i Prirodne baštine. Do sada je na Listu svetske baštine upisano 1092 dobra na teritoriji ukupno 167 država sveta, od čega je 845 dobara Svetske kulturne baštine, a svega 209 dobara Svetske prirodne baštine i 38 mešovitih dobara, kojima je obuhvaćena i prirodna i kulturna svetska baština. https://whc.unesco.org/en/list/

Kako bi izuzetne prirodne i kulturne karakteristike svoje zemlje upisala na Listu svetske baštine, svaka država članica Programa formira tzv. tentativnu listu, na kojoj navodi prirodna i kulturna dobra koja predlaže međunarodnoj zajednici za upisivanje na Listu svetske baštine. https://whc.unesco.org/en/tentativelists/

Nakon što je upisala predlog na svoju tentativnu listu, država predaje Nominacioni dosije Centru za svetsku baštinu na odlučivanje, u kojem su detaljno obrađene sve pojedinosti vezane za nominovano dobro. Kako bi omogućio pravičan odabir dobara koja će biti upisana na Listu svetske baštine, UNESCO je definisao 10 kriterijuma, od kojih barem jedno mora ispuniti dobro kako bi bilo proglašeno Svetskom baštinom. Da bi bilo upisano na listu Svetske baštine, nominovano dobro mora da poseduje tzv. Izuzetnu univerzalnu vrednost (outstanding universal value – OUV) po jednom od navedenih kriterijuma. https://whc.unesco.org/en/criteria/

Organizacije specijalizovane za zaštitu prirodnih i kulturnih vrednosti, Međunarodna unija za zaštitu prirode (International Union for Conservation of Nature -IUCN) i Međunarodni savet o spomenicima i gradovima (International Council on Monuments and Sites - ICOMOS), su delegirane od strane Komiteta svetske baštine i Centra za svetsku baštinu da sa stručnog i naučnog aspekta ocene Nominacioni dosije i daju svoju preporuku vezano za upisivanje na Listu svetske baštine. https://whc.unesco.org/en/advisorybodies/ Komitet svetske baštine zaseda jedanput godišnje kako bi glasanjem odlučilo po svim pristiglim nominacijama u toku te godine, kao i o svim drugim tekućim pitanjima vezanim za dobra na listi Svetske baštine.

Upisivanjem dobra na listu Svetske baštine, država preuzima obavezu da se brine o njemu na odgovarajući način, odnosno da formira ili imenuje upravljačko telo koje će direktno voditi brigu o dobru, pratiti njegovo stanje i primenjivati odgovarajuće mere zaštite. Upravljačko telo treba da sarađuje sa svim zainteresovanim stranama, počev od državnih organa i lokalnih vlasti, do nevladinih organizacija, preduzeća i šire zainteresovane javnosti, kako bi što uspešnije zajednički radili na zaštiti i promociji Svetske baštine. Država ima obavezu da Komitetu svetske baštine redovno podnosi izveštaje o stanju svih dobara na listi svetske baštine o kojima brine, kao i o načinu na koji to radi, što uključuje izveštavanje o preduzetim merama zaštite. https://whc.unesco.org/en/soc/ Na osnovu ovih izveštaja (State of conservation Report – SOC Report) Komitet svetske baštine može preduzeti određene mere kako bi pomogao u rešavanju gorućih problema. Jedna od takvih mera je i upisivanje dobra na Listu ugroženih dobara svetske baštine (List of World Heritage in Danger). https://whc.unesco.org/en/158/

Prirodna dobra upisana na tentativnu listu Republike Srbije

https://whc.unesco.org/en/tentativelists/state=rs

Republika Srbija je 2002. godine, na predlog Zavoda za zaštitu prirode Srbije, upisala na tentativnu listu čak 5 prirodnih dobara koja ispunjavaju kriterijume propisane UNESCO programom Svetske baštine, a to su:

• Specijalni rezervat prirode „Deliblatska peščara“
https://whc.unesco.org/en/tentativelists/1695/
• Spomenik prirode „Đavolja varoš“
https://whc.unesco.org/en/tentativelists/1700/
• Nacionalni park „Tara“ sa kanjonom reke Drine
https://whc.unesco.org/en/tentativelists/1698/
• Nacionalni park „Đerdap“
https://whc.unesco.org/en/tentativelists/1693/
• Park prirode „Stara planina“
https://whc.unesco.org/en/tentativelists/1697/

Nažalost, kako se do danas nije pristupilo izradi Nominacionog dosijea, Komitet za svetsku baštinu se nije nikada izjasnio po ovim predlozima.

Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Eevrope

Tokom 2018. godine Zavod je započeo intenzivan rad na pripremi novog upisa na tentativnu listu – odabranih komponenti drevnih i netaknutih bukovih šuma koje je početkom 2019. godine Republika Srbija predložila kao proširenje postojećeg dobra Svetske prirodne baštine „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Eevrope“ - https://whc.unesco.org/en/tentativelists/6394/

Kako prirodni i kulturni fenomeni ne poznaju državne granice, u slučaju da se nađu na teritoriji više država, a radi funkcionalnosti njihove integralne zaštite, na Listu svetske baštine se mogu upisati prekogranična dobra, kojima zajednički upravljaju dve ili više država. Ovo dobro svetske baštine je jedno od 37 prekograničnih dobara na Listi svetske baštine, od kojih je 15 u kategoriji prirodne baštine i 2 mešovita. https://whc.unesco.org/en/list/?&transboundary=1

Ukoliko dobro svetske baštine čini više prostorno odvojenih komponenti koje zajedno čine jednu celinu u smislu Izuzetne univerzalne vrednosti, radi se o serijskom dobru, koje može biti i prekogranično ukoliko se komponente nalaze na teritorijama više država.

Nepregledne i guste bukove šume Karpata su 2006. godine nominovale Slovačka i Ukrajina kao prekogranično serijsko dobro pod nazivom „Netaknute bukve šume Karpata“, koje je upisano 2007. godine na Listu svetske baštine u kategoriji prirodne baštine, da bi 2010. godine Nemačka nominovala serijsko dobro pod nazivom „Drevne bukove šume Nemačke“ kao proširenje postojećeg dobra „Netaknute bukve šume Karpata“. Komitet za svetsku baštinu je upisao ovo proširenje 2011. godine na Listu svetske baštine, čime prošireno dobro menja naziv u „Netaknute bukve šume Karpata i drevne bukove šume Nemačke“. U odluci o proglašenju, Komitet ohrabruje države da rade na proširenju ovog dobra kako bi se osigurao opstanak ekosistema bukovih šuma u Evropi za buduće generacije, a u svetlu velikih i rastućih pritiska koji su prisutni na terestrične ekositeme Evrope, posebno one koje gradi evropska bukova (Fagus sylvatica), koji su među najzastupljenijima.

Sledeće proširenje ovog dobra svetske baštine je upisano 2017. godine pod nazivom „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“, koje se trenutno čini ukupno 78 komponenti u 12 država Evrope (Slovačka, Ukrajina, Nemačka, Italija, Austrija, Belgija, Albanija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija i Španija). https://whc.unesco.org/en/list/1133

Sledeće proširenje je trenutno u pripremi, a njime bi trebali biti predstavljeni nedostajući delovi areala bukve u Evropi, njene vegetacijske i ekosistemske varijacije u odnosu na geografski položaj, klimatski pojas, nadmorsku visinu, uslove sredine i istoriju razvoja ove vrste na evropskom kontinentu. U narednom proširenju učestvuje 10 zemalja, koje su za to podnele odgovarajuće obrazce UNESCO tentativne liste: Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Italija, Poljska, Srbija, Slovačka, Švajcarska, Makedonija i Crna Gora.

Republika Srbija je nominovala ukupno 8 lokaliteta u režimu zaštite I (prvog) stepena unutar nacionalnih parkova „Fruška gora“, „Tara“ i „Kopaonik“, koji poseduju tzv. dodatu vrednost, odnosno reprezentativne karakteristike bukovih ekosistema koje do sada nisu predstavljene upisanim komponentama ovog dobra svetske baštine. U okvru NP „Fruška gora“ izdvojena su dva lokaliteta, Papratski do i Ravne, koji bi predstavljali prve komponente u Panonskom regionu bukovih šuma. U okvru NP „Tara“ izdvojena su takođe dva lokaliteta: lokalitet Zvezda, gde bukva gradi zajednice sa pančićevom omorikom (Picea omorika), endemičnom i reliktnom vrstom četirana, i lokalitet Klisura Rače, gde se može naći reliktna zajednica bukve sa orahom (Juglans regia). U okvru NP „Kopaonik“ su izdvojena 4 lokaliteta, Kozije stene, Metođe, Duboka i Jelak, koji se nalaze u klisurama Samokovske, Duboke i Brzećke reke, gde je prisutan veliki broj steno-endemičnih vrsta, a koji se takođe odlikuju i raznovrsnošću i specifičnošću geološkog sastava.